Podizanje obrambenih sposobnosti OSRH najbolje i najracionalnije će se postići članstvom u euroatlantskim integracijama - NATO-u i Europskoj uniji, glavnim utjecajnim čimbenicima obrambene politike koja se razrađuje strategijskim dokumentima iz područja nacionalne sigurnosti i obrane: strategijom nacionalne sigurnosti, strategijom obrane i vojnom strategijom. Smjerovi razvoja obrambenog sustava, u dokumentu Strateški pregled obrane, jasno prepoznaju potrebu razvijanja sposobnosti djelovanja OSRH sa saveznicima i partnerima, te izgradnju suvremenih mobilnih snaga sposobnih za razmještanje, a mogućnost djelovanja u mirovnim misijama pod vodstvom NATO-a prva faza u tome. Osim razvijanja interoperabilnosti s oružanim snagama zemalja partnera, članicama Partnerstva za mir, postizanjem vrlo konkretnih partnerskih ciljeva, OSRH svoje sposobnosti razvija izravnim djelovanjem u međunarodnom okružju, s državama partnerima i članicama NATO-a u vojnoj operaciji ISAF.

Razmještanje postrojbi i pojedinih pripadnika OSRH u inozemstvu za djelovanje u mirovnim operacijama dopušteno je Ustavom, regulirano: Zakonom o obrani (NN 33/2002) i Zakonom o službi u OSRH (NN 33/2002), Zakonom o sudjelovanju pripadnika OSRH, policije, civilne zaštite te državnih službenika i namještenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu (NN 33 /2002) te razrađeno odgovarajućim podzakonskim aktima.

Hrvatski sabor odlučuje koliko pripadnika OSRH u jednom trenutku može biti upućeno u mirovnu misiju ISAF. Vlada donosi odluku o broju pripadnika i strukturi postrojbe, odnosno broju pojedinaca koji se upućuju jednokratno u misiju. Predsjednik RH kao vrhovni zapovjednik OSRH donosi odluku u kojoj se detaljnije specificira upućivanje u misiju. Nakon povratka svake skupine izvješćuje se Vlada RH, a godišnje Hrvatski sabor. Po potrebi se o sudjelovanju u misiji ISAF posebno izvješćuje Saborski odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Svi pripadnici OSRH koji sudjeluju u ISAF-u na to se odlučuju dragovoljno, što potvrđuju izjavom o dragovoljnosti, a upućuju se samo na dužnosti i funkcije za koje su osposobljeni i odgovarajuće opremljeni.